ARHIV NOVIC & FILMOV

Projekt ronjenja za osobe s invaliditetom ronilačkog kluba „Geronimo“

U tekstu je sve sto ste zeljeli znati o meni pa se niste usudili pitati

23. 10. 2008

Hrvatski ronilački klub „Geronimo“ iz Zagreba prije pet godina započeo je projekt ronjenja za osobe s invaliditetom sa željom da pokaže javnosti koliko je izvanredna ovakva aktivnost i za osobe s oštećenom kralježnicom. Njezin je začetnik Ivica Ćukušić, a predvodnik Zoran Vlah, prvi hrvatski ronilac s invaliditetom, koji je s treninzima na bazenu u zagrebačkim Utrinama započeo u svibnju ove godine te postao strastveni zagovornik ovog sporta. U vrlo kratkom vremenu Zoran je savladao sve potrebne vježbe te se otisnuo dublje i dalje pod vodu nego ijedan do sada u Hrvatskoj. Od 2004. godine bilo je više polaznika koji su probijali led ronjenja osoba sa invaliditetom i većina je došla iz Športskog društva paraplegičara „Zagreb“, ali tek je Zoran došao do razine da može pristupiti prvom ispitu za ronioca sa invaliditetom za R1 ronilačku kategoriju u Hrvatskoj.
 
Pod vodom smo svi isti, oduševljeno nam je ispričao Zoran svoja iskustva, i ista pravila vrijede za sve članove Ronilačkog kluba Geronimo – polažemo iste ispite, učimo teoriju, naporno treniramo… Moj je cilj raditi i roniti ravnopravno sa svim ostalim članovima kluba. Naravno, najvažniji cilj, barem meni, jest privući osobe s invaliditetom na ovu aktivnost, kaže Zoran, prvenstveno zbog doživljaja ispod mora i osjećaja slobode u sve tri dimenzije prostora, gdje kolica ne predstavljaju više apsolutno nikakvu zapreku. Odaziv osoba s invaliditetom je još uvijek mali, jer je ova ideja još mlada i nebrušena, no sigurni smo da će Zoranova strast prema ronjenju privući mnoge nove članove.
 
Kako izgleda prosječan trening? Najteži dio treninga je oblačenje neoprenskog odjela. Nakon toga se priprema oprema, te se dogovara s instruktorom koje vježbe će se raditi: u početku se rade vježbe balansa plovnosti pod vodom, nakon toga vježbe pražnjenja maske, skidanja maske, disanja na partnerovu bocu, itd. Ukratko, radim sve klasične vježbe koje rade i svi ostali polaznici tečaja, a jedino specifično za osobe s invaliditetom jest da sami upoznaju ponašanje svojeg tijela u vodi. Kako zaroniti, kako se okrenuti s leđa na trbuh, kako pravilno plivati, i tako dalje. Treninzi se održavaju svaki petak u 18 sati na bazenu u Utrinama i zaista nema razloga zašto se još osoba s invaliditetom ne bi pridružilo klubu. Treninzi i oprema ne koštaju ništa, jer je oprema u vlasništvu kluba, instruktori su volonteri, a troškovi korištenja bazena su sponzorirani od strane Grada Zagreba tj. Zagrebačkog športskog saveza - za što su zaslužni sportaši RK Geronima koji su višestruki svjetski prvaci u ronjenju na dah (Karla Fabrio, Goran Čolak i drugi), kaže Zoran. Naravno, opremu za ronjenje je moguće i kupiti, pa odijelo šivano po mjeri košta oko 200-300 eura, dok maska, rukavice, čizme i ronilačko računalo koštaju oko dvije -tri tisuće kuna.
 
Na ronjenje u moru se odlazi ovisno o financijskom stanju, vremenu, vremenskim prilikama … Ronio sam u Šilu na Krku i u Ribarici kraj Karlobaga, no najdraže mi je u Žurkovu kod Kostrene, jer je tamo konfiguracija dna odlična za ronjenje: u početku je dubina mora cca 10 m, a onda slijedi nagli pad, tzv. ´zid´, do dubine od 20–40m. Rekreativci najmanje kategorije, pa tako i ja, smiju roniti do 20m. Čar je u tome što na tim stijenama ima mnoštvo životinja i prekrasnog podvodnog svijeta, priča Zoran.
 
Ronioci s invaliditetom svugdje u svijetu su tretirani kao i svi ostali, pa je tako International Association for Handicapped Divers - Adriatic (IAHD - Adriatic) punopravna članica Svjetske ronilačke federacije (CMAS), što u praksi znači da je pomoću iskaznice IAHD Adriatic-a moguće iznajmiti opremu i roniti u vodama diljem svijeta.
 
Pionirski rad na našim prostorima počeo je još prije 7 godina u Sloveniji pod vodstvom Branka Ravnaka bez čijeg zalaganja ne bi bilo ni ovog što mi imamo sada. Nakon dvije godine se započelo sa istim radom i u Hrvatskoj u Ronilačkom klubu Geronimo te danas možemo reći da su rezultati takvog rada na ovom prostoru Jadrana u okviru IAHD Adriatica među najvrjednijima u svijetu. Prošle godine su se na otoku Krku radila istraživanja sa Medicinskim fakultetom iz Splita na usporednom proučavanju djelovanja ronjenja na osobe sa invaliditetom i na ronioce dobrog fizičkog zdravlja što je bilo prvo takvo stručno istraživanje u svijetu.
 
Trenutno u Sloveniji ima više od desetak aktivnih ronioca u kolicima koji su jako puno napravili za širenje i popularizaciju ove aktivnosti u Sloveniji, a pomažu i nama. Jako sam puno naučio od mojih instruktora na bazenu, ali još i mnogo više od ekipe u kolicima iz Slovenije, kaže Zoran. Zato će onima koji će doći nakon mene, nadam se, biti mnogo lakše, a i motiviranost je veća - jer ako može on, što ne bih mogao i ja… Nema tu natjecanja, već jedni drugima pokazujemo ´trikove´ da svaki za sebe ne otkriva toplu vodu. A mnogo je lakše učiti od nekoga tko je u sličnoj poziciji i nosi se sa sličnim problemima…
 
Sanja Radović