ARHIV NOVIC & FILMOV

Povratak u more

Mare Nostrum

30. 08. 2010

Prošlo je skoro dvije godine od kako je Goran po prvi put nakon povrijede zaronio u bazenu i skoro dvije godine kako je odlučio da se vrati u podmorje. U međuprostoru kako sam kaže skakao je iz svega što leti i sa visina od kojih se zavrti u glavi a ronio je samo u bazenima koliko su prilike dopuštale.
Kako za njega ne postoje granice borac je sredio sebi tečaj na način kako do sada nijedan ronilac sa SCI nije. Naime izborio je bazen za vježbe, izborio je jezero za uron i na kraju prešao je 1200 km da samo jednom zaroni na jednu od najljepših lokacija u kvarnerskom zaljevu do koje se može sa kolicima – zid u Kosteni.
Posejdon je poklonio mirno more ali ga je nakon bure dobro zahladio pa je na granici koja važi za jednu CMAS zvijezdu dokle smo se spustili, more imalo svega petnaest stepeni. Paklena vrućina kaže Fejs prema Antarktiki koji vlada iznad osam hiljada metara odakle je skakao u trenerki napola gol u tandemu sa kolegom Pogačarem isto velikim borcem.
JF –ovo odijelo moglo bi da napiše knjigu da može da govori. Njegov vlasnik nikad neće znati koliko je pomogao pa mu zato njih mnoštvo ronioca sa SCI koji su „prohodali“ sa tim odjelom zajedno sa svima nama iskreno i od srca zahvaljuje.
Nego da ne odlutam kao što mi se obično dešava. Tu nedjelju 30. 8. 2010, Fejs se je prvi put nakon povrjede spustio u more i odronio kao vrhunski majstor. Shvatio je da je ta nedjelja dan kada je u jednom ronjenju dobio platu za dvogodišnji trud i muku jer mu nikad ništa nije bilo poklonjeno pa tako ni taj dan. Sve je odradio za pet kako kaže moj drug Čuki pa je četrdeset i pet minuta prošlo kao za tren oka za njega i za njegovog druga Pantonija kojem isto tako to bilo prvo ronjenje sa aparatom u moru.
Hladnoća i samo jedno malo preveliko mokro odijelo te odgovornost prema drugovima iz entitete nisu dopustili da ronimo još jednom pa smo pokupili robu i otišli kući. Rekoh ja ovo je za ovo godinu sve. Jok, „ludak“ se vratio istim putem koji smo već jednom spomenuli na još jedno ronjenje i vjerojatno oborio rekord u putovanju vezanom za dva ronjenja. Ovaj put u subotu 11. 9. na istome mjestu visio je pored zida u plavom i radio salto okretaj i slične „pizdarije“ i uživao u svakom trenutku iako su uvjeti bili slični kao prvi put. Faca i Pantoni su dokazali, da nije sve u parama i da se može čuda ako ima volje. Njih dvojica ne žive od tendera i što je još bolje ne kukaju o nepravdi nego koriste svaku malu priliku da zarone ili skoče iz visina pa makar trebalo zato putovati danima.
U dvije godine kako se znamo, Goran Todorović Fejs naučio me više nego svi invalidi u mom životu. Na trenutke mogao bih da ga bijem a narednog trena dao bi mu sve što imam. On je kao „Lepa sela lepo gore“. Možeš ga voljeti i mrziti u istom trenu. Sposoban je da izvodi „pizdarije“ koje „živi“ mogu samo da sanjaju isto tako kao što je sposoban da tjera inat ni za k...c.
Eto to vam je bilo malo dodatka njegovoj biografiji a nama još jedan komadić mozaika koji smo potopili u nekad zajedničko Jadransko more.
Slike ispod govore više od riječi a na vama je da presudite ...