10. 09. 2011
Povodom dana JRM u jadransko more kojeg dio je i slovensko more u hrvatskom gradiću Kostrena, potopili smo trećeg hrvatskog ronioca sa SCI – Bijelog miša.
Bijeli miš je laboratorijski proizvod jer u stvari nije Hrvat nego Bosanac a eksperimentalno se sa njim bave Slovenci. Status Bijelog miša nije definiran jer kako sada stvari stoje on jeste treći hrvatski ronilac sa SCI ali je po mišljenju bosanskih ekologa prvi Bosanac sa SCI koji roni samostalno. Pa su tako gospoda iz kantona u tri jezika poslali zahtjev na C.M.A.S., da Bijeli miš uđe u reprezentaciju BiH i posljedično i u velike međunarodne projekte skupljanja financija preko različitih tendera.
Kako trenutno stoji horrorskop, Bijeli miš bi u nekoj budućnosti lako mogao da krene stopama Jakova Faka pa ne isključujemo mogućnost, da uzme i bosansko ime Mus Muris Albino Bosniensis. No bolje, da sačekamo i držimo se onoga što kaže Željko Samardžić u svojoj narodnoj pjesmi „Živi bili pa vidjeli!“
Nakon poučnog uvoda prelazimo na ronjenje Bijelog miša, koji je na dan JRM četvrti put u svome životu samostalno zaronio u more. Kako pripada najgoroj kategoriji ronioca sa SCI – kratak torzo i noge dugačke poput ponedjeljka i još sa minimalno grčeva, odlična je kombinacija za neuspjeh. To je vjerojatno bio i razlog, da kolege instruktori iz različitih kompanija odustaju od velike zarade koja im se nudi kod rada sa invalidima. Svejedno treba, da im zahvalimo jer Bijeli miš je njihovom pomoću stekao neka znanja koja su bila dobrodošla kada smo počeli raditi sa njim u bazenu u Slovenskim Konjicama. Kako bijeli miš izgleda poput Fratra i Drvoseča (genetska anomalija) nije nam bilo teško odrediti način rada i definirati opremu koju je trebao za uspješno ronjenje. Nakon serije u kojoj smo odradili bazenski dio Bijeli miš je bio spreman, da zaroni samostalno i u more. Da napomenemo „samostalno“ znači, da roni u paru i da se sam bez ičije pomoći kreče kroz vodu što neke firme koje se bave ronjenjem invalida nikada neće dotajčiti.
Od početka tečaja u bazenu do prvog pravog ronjenja u moru prošlo je više od dva mjeseca. U to vrijeme Bijeli miš je odlučio, da nabavi kompletnu ronilačku opremu što je bio mali šok za sve nas ali je odluka bila odlična. A da još spomenemo i mastnu zaradu kod prodaje opreme koja nam je omogučila, da na račun invalida preživimo sljedečih par godina.
U prvoj seriji od dva ronjenja u Kostreni slijedilo je standardno mučenje od centra do obale mora pa bi bez velike pomoći Kreše, Katje i Maleka teško pokvasio novog Buddya Commanda. Prvi zaveslaji rukama bili su nervozni ali se Bijeli miš brzo adaptirao na okolinu bez kolica. Iako je ronio preko četrdeset i pet minuta tvrdi, da mu je vrijeme prošlo puno brže što je po nama dobar znak, da se „otrovao“ ronjenjem.
Na mjesto „zloćina“ vratili smo se u manje od tjedan dana i obavili i drugi par ronjenja koji je bio još bolji od prvoga pa je ovaj put pored mnoštva riba video i morskog konjica (Hippocampus ramulosus) što po pričanju starih ronioca znači sreću u ronjenju.
Druženje u Kostreni završilo je na Sušaku u društvu zečeva.
Fotografije snimio i text napisao Branko RAVNAK, C.M.A.S. i IAHD instruktor pri ćemu je nenemjerno uvrijedio nepoznatu osobu ili više njih te njihove nepoznate firme zbog čega se duboko ispričava svim spomenutim.
Zbog pretnje da če uvrjeđena nepoznata lica masovno početi raditi sa invalidima i time mu oduzeti bogatstvo koje je stekao uzimajući invalidima u text je uneo minorne kozmetičke popravke koje omogučavaju, da se u njemu prepoznaju svi instruktori koji Nisu Aktualni Ućitelji Invalida pa tako nemaju pojma o ćemu ide priča u gornjem textu i donjim slikama.
Svima ostalima se ne ispričava.
Production & design: Creativ, Novi mediji d.o.o.